Az idézet tőlem távolálló okok miatt folyt egybe, rend a lelke mindennek, íme eredeti elrendezésében is.
Egyébként itt ragadom meg az alkalmat arra, hogy megköszönjem Balatinác Istvánnak (Stipane, hvala lepo!) kezdeményezésünk sajátságos népszerűsítését, még akkor is, ha gondolatait kifejezetten nem jószándék vezérelte. Valami kis aprót, ez is hozott a konyhára :)....
Mijo
__________________________________
Komentar
Bunjevci su Hrvati
Između svjesne hrvatske zajednice i zablude pojedinca
Iako danas, barem u Mađarskoj, nije potrebno dokazivati da su Bunjevci „samo" jedna od brojnih hrvatskih etničkih skupina (kao što su u nas Bošnjaci, Dalmatini, Raci, Šokci, podravski, pomurski i gradišćanski Hrvati), ali tim više ponosna na svoju bunjevačku posebnost, s vremena na vrijeme nađu se pojedinci koji svojim (i sam se pitam svjesnim ili nesvjesnim) zabludama nastoje napraviti pomutnju. Ne uvidjevši, ili naprosto ne želeći uvidjeti da su Bunjevci po svemu, što će reći po jeziku („lipoj i milozvučnoj" ikavici, koja je najrasprostranjeniji hrvatski govor, i samo hrvatski), vjeri, običajima i nošnji pripadnici hrvatskoga naroda. Da i ne spominjemo pradomo-vinu bunjevačkih Hrvata, koja nije ni u Srbiji ni u Mađarskoj. Do danas Bunjevci su opstali i na onim prostorima u Hrvatskoj odakle su se naši preci doselili prije tristo i više godina.
Stoga nas ne čudi više puta spominjana, a sada i pokrenuta inicijati-va za priznavanjem Bunjevaca kao posebne manjine i prikupljanje potpisa u Baji i okolnim bunjevačkim mjestima u Bačkoj čiji je začet-nik i „ideolog" Mijo Mujić. Čitam kako u jednoj od svojih objava na internetskoj stranici zanosno slavi (svoje vlastito uvjerenje!) kako je odluka Državnog izbornog ureda kojom se ovjeravaju listovi za prikupljanje potpisa povijesni trenutak za Bunjevce u Mađarskoj, nakon čega preostaje samo sakupiti tisuću potpisa, te ih staviti na stol mađarskog Parlamenta radi izmjene Manjinskog zakona. Obraćajući se u prvom licu množine, otkriva i ime suinicijatora Ferenca Iharosa, s ponosom ističući da pokrenuta inicijativa mora biti uspješno zaključena. Unatoč „svojevrsnom" stajalištu Mađarske akademije znanosti, priznaje Mijo Mujić i dodaje, uspjeli su postići sve ono što su im brojni protivnici bez samopouzdanja podmetali. (Kako sazna-jemo, do 3. kolovoza ove godine prikupljeni potpisi dostavljeni su Državnom izbornom uredu (OVI), koji ih je poslao Državnom izbor-nom povjerenstvu (OVB) radi provjere vjerodostojnosti.) Međutim, ne spominje sadržaj po njemu svojevrsnoga stajališta Mađarske akademije znanosti, koji očito ne ide u prilog njegovu oduševljenju. (Naravno, koliko znam, ni Akademija nije mogla zauzeti drukčiji stav nego da su Bunjevci jedna hrvatska etnička skupina.)
No, čini se da je Mujićeva inicijativa osuđena na propast, poražena, kao uostalom i većina njegovih pokušaja. Podsjetimo samo da je u pitanju osnivač u najmanju ruku čudne udruge, Udruge preživjelih Bunjevaca, potom bivši predsjednik Srpske samouprave u Baji, stoga se nameće pitanje zna li g. Mijo Mujić uopće kamo i kome on sam pripada, da bi se uopće mogao zalagati za Bunjevce. Radi zanim-ljivosti moram spomenuti i njegovu najnoviju inicijativu, a to je najava da će spomenuta Udruga preživjelih Bunjevaca postaviti svoje kan-didate na izborima za Srpsku manjinsku samoupravu u Baji. Kako piše, Bunjevaca je ionako mnogo više, u odnosu na mali broj Srba u Baji. Uistinu se iznova pitamo, zna li on sam kamo i kome pripada!? Poznaje li uopće Izborni i Manjinski zakon? Ili možda u statutu nje-gove takozvane udruge preživjelih Bunjevaca stoji da predstavlja i zastupa interese srpske manjine?
Dok M. Mujić traži priznavanje Bunjevaca kao posebne nacionalne manjine, bački Bunjevci su se već odavno opredijelili da su Hrvati, što su u nekoliko navrata i potvrdili. Posljednji put upravo učlanjivanjem u Savez Hrvata u Mađarskoj, te osnivanjem hrvatskih samouprava tijekom više mandata. Uoči predstojećih manjinskih izbora u listopadu ove godine, izbore za hrvatsku samoupravu bački su Hrvati (Bunjevci, Raci i Šokci) inicirali čak u 13 bačkih naselja (do sada ih je bilo 11), a registrirano je domalo 1500 Hrvata. Tko je onda preživio?
Stipan Balatinac
